{"id":107,"date":"2015-03-17T21:13:18","date_gmt":"2015-03-17T21:13:18","guid":{"rendered":"http:\/\/marinp.pgsri.hr\/rad\/?p=107"},"modified":"2015-03-19T11:14:16","modified_gmt":"2015-03-19T11:14:16","slug":"utjecaj-dugogodisnjeg-ronjenja-na-zdravlje","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/marinp.pgsri.hr\/rad\/utjecaj-dugogodisnjeg-ronjenja-na-zdravlje\/","title":{"rendered":"Utjecaj dugogodi\u0161njeg ronjenja na zdravlje"},"content":{"rendered":"<p><strong><a href=\"https:\/\/marinp.pgsri.hr\/rad\/wp-content\/uploads\/2015\/03\/doktor.jpg\"><img loading=\"lazy\" decoding=\"async\" class=\"alignleft size-medium wp-image-90\" src=\"https:\/\/marinp.pgsri.hr\/rad\/wp-content\/uploads\/2015\/03\/doktor-300x200.jpg\" alt=\"dr. Mario Franoli\u0107\" width=\"300\" height=\"200\" srcset=\"https:\/\/marinp.pgsri.hr\/rad\/wp-content\/uploads\/2015\/03\/doktor-300x200.jpg 300w, https:\/\/marinp.pgsri.hr\/rad\/wp-content\/uploads\/2015\/03\/doktor.jpg 900w\" sizes=\"auto, (max-width: 300px) 100vw, 300px\" \/><\/a>Mo\u017ee li se roniti desetlje\u0107ima bez posljedica za zdravlje?<\/strong><\/p>\n<p>Vjerojatno ste se ve\u0107 susreli s pitanjima ronilaca i neronilaca, ili ste se i sami zapitali o tome je li ronjenje zdrav sport, koji su rizici, kako djeluje ronjenje na ljudski organizam nakon dugogodi\u0161njeg bavljenja i sl. Osobito su intrigantna pitanja roditelja koji se susre\u0107u sa \u017eeljom svoje djece (\u010desto i vlastitom) da u\u0111u u svijet ronila\u0161tva.<br \/>\nEkspanzija ronila\u010dkog sporta (turizma) podigla je razinu svijesti i odgovornosti instruktora i organizatora ronjenja i danas akutni incidenti nisu toliko u\u010destali kao ranijih godina (u relativnom odnosu prema broju ronilaca i urona). Interes za kroni\u010dne profesionalne tegobe i bolesti nastao je najprije zbog profesionalaca i potaknut je od osiguravateljskih ku\u0107a. No, u moderno doba u\u010destalost urona rekreativnih ronilaca je dostigla profesionalne, a i sve tehnike ronjenja, nekada rezervirane za podvodne radove ili vojne aktivnosti, postale su dostupne i rado primjenjivane i me\u0111u rekreativcima. Tako se i ronila\u010dkim lije\u010dnicima bitno pove\u0107ao interes za ove teme, a znanstvenici su dobili poticaj za detaljnija istra\u017eivanja.\u00a0Slijedom toga na jednom ronila\u010dkom blogu pojavilo se pitanje zabrinutog ronila\u010dkog novaka. Naime, doti\u010dni je autor negdje pro\u010ditao da dugotrajno ronjenje mo\u017ee imati lo\u0161 utjecaj na mentalne sposobnosti, disanje, \u017eivce, sluh, vid&#8230; i zapitao se zna\u010di li to da \u0107e nakon vi\u0161e godina rekreativnog ronjenja mo\u017eda biti gluh, slijep, glup, nesposoban da &#8220;zbroji dva i dva&#8221; i uz to te\u0161ko disati.<br \/>\n<strong>Slu\u0161aju\u0107i predavanja<\/strong>\u00a0po medicinskim kongresima i \u010ditaju\u0107i stru\u010dnu literaturu mogao bi se ste\u0107i i takav dojam. S druge strane, brojni primjeri vreme\u0161nih ronilaca s vi\u0161edecenijskim sta\u017eom i bez izra\u017eenih navedenih pote\u0161ko\u0107a (me\u0111u inima su i primjeri znamenitih Cousteaua ili Annie Liebowitz) ukazuju da posljedica i ne mora biti. Kako onda suvislo odgovoriti na ova pitanja?<br \/>\nPo\u0111imo od struke i \u010dinjenica potvr\u0111enih brojnim studijama. One nedvojbeno ukazuju da su brojna o\u0161te\u0107enja mogu\u0107a. Dakle \u2013 mogu\u0107a. Ne i neizbje\u017ena!<\/p>\n<p><strong>Kako navodi<\/strong>\u00a0stru\u010dna literatura, dugotrajne (trajne) posljedice ronjenja definiraju pojave koje ina\u010de zna\u010dajno ne nalazimo kod ne-ronila\u010dke populacije, koje su uzro\u010dno vezane za ronjenje i\/ili slijede ronila\u010dke incidente unato\u010d i nakon njihovog lije\u010denja i rehabilitacije, koje ne mo\u017eemo objasniti nekim drugim uzrokom bez ikakve veze s ronjenjem, te koje bitno utje\u010du na pogor\u0161anje op\u0107e kvalitete \u017eivota kod ronilaca. Najpoznatiji i najbolje prou\u010deni rizik predstavlja foramen ovale appertum (otvorena komunikacija izme\u0111u lijeve i desne sr\u010dane pretklijetke). Opisivane su pojave disbari\u010dne osteonekroze i poreme\u0107aja vida i sluha i bez prethodnog ronila\u010dkog incidenta. A sve su brojnija i istra\u017eivanja veze ronjenja i poreme\u0107aja rada srca, promjena na jetri i o\u010dnoj pozadini. Zbunjuju\u0107e za istra\u017eiva\u010de (\u0161to izaziva i dvojbu postoji li veza s ronjenjem) je upravo to \u0161to se mnoge od ovih promjena ne javljaju neposredno po ronjenju, ve\u0107 se razvijaju mjesecima i godinama, kumulativno pove\u0107avaju\u0107i o\u0161te\u0107enja. Vremenom, s razvojem istra\u017eiva\u010dke tehnologije i znanosti stvorila se i \u010ditava (nedovr\u0161ena) lista mogu\u0107ih uzroka ovih promjena: utjecaj pove\u0107anog tlaka okoline, pove\u0107anje parcijalnih tlakova plinova u krvi, toksi\u010dni u\u010dinci kisika, osmotske promjene uzrokovane plinovima, asimptomatsko mikro-mjehuranje krvi s o\u0161te\u0107enjima lokalnih tkiva, hematolo\u0161kim (krvnim) promjenama zbog interakcije plinskih mjehuri\u0107a i krvnih elemenata, o\u0161te\u0107enja krvno-mo\u017edane barijere, barotraumatska o\u0161te\u0107enja lokalnih tkiva, asimptomatske masne embolije te adaptacijski u\u010dinci ronjenja.<\/p>\n<p><strong>Pogledajmo koje<\/strong>\u00a0su konkretne kroni\u010dne probleme u vezi s ronjenjem do sada definirali znanstvenici:<\/p>\n<ul>\n<li>Najpoznatije je o\u0161te\u0107enje ko\u0161tanog tkiva uz ugro\u017eenost funkcioniranja susjednih zglobova, poznato kao disbari\u010dka (ili asepti\u010dka) nekroza kosti (detaljno je opisana u \u0161estom broju\u00a0<strong>SCUBAlife magazina<\/strong>iz prosinca 2011.).<\/li>\n<li>Neurolo\u0161ki poreme\u0107aji naj\u010de\u0161\u0107e su posljedica dekompresijske bolesti i barotraumatske plinske embolije. No, brojne studije nedvojbeno su dokazale obilje neurolo\u0161kih simptoma kod dubinskih, saturacijskih profesionalnih ronilaca bez do\u017eivljenih akutnih disbari\u010dnih bolesti. Simptomi poput trnjenja, tremora (podrhtavanja), vrtoglavice, o\u0161te\u0107ene funkcije perifernih \u017eivaca pojavljivali su se u\u010destalo (kod 8 &#8211; 47% od ispitivanih ronilaca) odmah nakon saturacijskog ronjenja i trajali i godinama nakon toga. Kod zna\u010dajnog broja ispitanika razvile su se i smetnje koncentracije i pam\u0107enja, promjene pona\u0161anja, promjene na elektroencefalogramu (EEG) sve do epilepti\u010dkih ataka, seksualna disfunkcija i dr. Tako\u0111er je ustanovljena jasna korelacija pojave neurolo\u0161kih simptoma s u\u010destalim ronjenjem dubljim od 40 metara, kao i ronjenjem u hladnoj vodi. Usporedbom izme\u0111u komercijalnih i sportskih ronilaca koji rone standardno do 40 metara i u toplijim vodama ustanovilo se da kod sportskih nema ovih pojava ni\u0161ta vi\u0161e nego kod kontrolne skupine pojedinaca koji ne rone. Neki autori stoga preporu\u010duju sportskim roniocima da se zadr\u017ee ispod 100 urona godi\u0161nje, osobito ako su dublji od 40 metara, te da izbjegavaju ronjenja u hladnim vodama s ve\u0107im naporom. Po njihovom mi\u0161ljenju prekora\u010denje ovih granica trebalo bi se uvrstiti me\u0111u ekstremne sportove i podvrgnuti posebnim medicinskim kriterijima.<\/li>\n<li>Istra\u017eivanja pokazuju bitno \u010de\u0161\u0107u nagluhost i tinitus (zujanje u u\u0161ima) kod ronilaca u usporedbi s neronila\u010dkom populacijom, ispoljavaju\u0107i se izra\u017eenije na visokim frekvencijama. Razlika je bitno nagla\u0161enija kod ronilaca pu\u0161a\u010da. Kod dubinskih ronilaca nastanku sporo razvijaju\u0107e nagluhosti bitno doprinosi i buka tijekom tla\u010denja u ronila\u010dkim zvonima, cirkulacije plinova u skafanderima, buka radnih strojeva i eksplozije. Pove\u0107anom riziku od nagluhosti i tinitusa izlo\u017eeni su i djelatnici hiperbari\u010dnih centara. U\u010destala posljedica dugotrajnog bavljenja ronjenjem je i kroni\u010dni sinusitis. On je naj\u010de\u0161\u0107e rezultat u\u010destalih barotrauma sinusa, osobito kod ronilaca koji rone &#8220;na silu&#8221; i kada su prehla\u0111eni, uz uporabu kapi za nos i presna\u017enog Valsalva manevra (puhanje na za\u010depljeni nos radi izjedna\u010davanja tlaka) \u0161to uz sinuse o\u0161te\u0107uje i u\u0161ne strukture, \u010desto i trajno.<\/li>\n<li>Izu\u010davanjem i usporedbom promjena u oku ustanovljene su razlike u statusu o\u010dne pozadine (retine) kod ronilaca u odnosu na kontrolne skupine pojedinaca koji ne rone. Ne samo da su degenercije izra\u017eenije kod ronilaca, ve\u0107 je razlika uo\u010dena i me\u0111u njima samima ukazuju\u0107i na direktnu korelaciju s du\u017einom ronila\u010dkog sta\u017ea i u\u010destalo\u0161\u0107u ronjenja. Razlog za ove promjene se vidi u opstrukciji mikrocirkulacije mjehuri\u0107ima du\u0161ika u ina\u010de na hipoksiju izuzetno osjetljivom tkivu retine. Iako je jedna studija pokazala da nema razlike u o\u0161te\u0107enju o\u010dne pozadine kod ronilaca koji nikada nisu imali dekompresijsku bolest i onih koji su je do\u017eivjeli, drugo istra\u017eivanje pokazalo je da nerizi\u010dna ronjenja ne dovode do o\u0161te\u0107enja retine.<\/li>\n<li>Iako vlada op\u0107enito mi\u0161ljenje da ronioci imaju ve\u0107i vitalni kapacitet plu\u0107a od neronila\u010dke populacije, ispitivanja su pokazala da to i nije to\u010dno. Neposredno nakon svakog ronjenja mogu se detektirati promjene plu\u0107nih funkcija koje se u kratkom vremenu oporavljaju. No, utvr\u0111eno je da postoji kumulativni u\u010dinak ovih promjena te da se s vremenom u\u010destalo javlja disfunkcija malih di\u0161nih putova, izazivaju\u0107i bla\u017ee stupnjeve opstruktivnih promjena. Ubrzano se kod ronilaca mijenja (smanjuje) i plu\u0107ni difuzijski kapacitet, koji i ina\u010de opada s godinama. Jednostavnim rje\u010dnikom mo\u017eemo re\u0107i da ronila\u010dka plu\u0107a br\u017ee stare.<\/li>\n<li>Kod nekih dubinskih ronilaca zapa\u017eene su znakovite promjene jetrenih enzima i kroni\u010dne ko\u017ene promjene (\u201cronila\u010dka ruka\u201c). Naime, izlaganje povi\u0161enom tlaku mo\u017ee dovesti do hormonalnih promjena, osobito npr. pove\u0107anja razine hormona \u0161titne \u017elijezde i kore nadbubrega te jo\u0161 nekih glikoproteina, koji mogu izazvati o\u0161te\u0107enje jetre. Zabrinjavaju\u0107e i do sada neobja\u0161njene promjene na limfocitima (krvne stanice zadu\u017eene za obranu organizma od mikroorganizama, stanica raka i dr.) na\u0111ene su kod oko \u010detiri posto profesionalnih ronilaca. Ispitivani su ronioci na zrak i s helioxom. Promjene su drasti\u010dne i identi\u010dne onim kod ioniziraju\u0107ih zra\u010denja i zahva\u0107eni limfociti ugibaju tijekom stani\u010dne diobe. Ipak, kako se radi o jednoj studiji koja nije u potpunosti mogla isklju\u010diti neke druge utjecaje, ne mo\u017ee se zaklju\u010diti da su ove promjene sigurno uzrokovane ronjenjem.<\/li>\n<\/ul>\n<p><strong>U nedostatku<\/strong>\u00a0sigurnih znanstvenih dokaza obja\u0161njenje ve\u0107ine ovih promjena vidi se u mjehuri\u0107ima du\u0161ika. Oni su prisutni uvijek, \u0161to je dokazano primjenom Doppler-a, i putuju krvlju do najmanjih krvnih \u017eilica koje za\u0161topaju. Ono \u0161to je roniocima najbitnije, osobito rekreativnim, je odgovor na pitanje \u2013 koje su granice, na kojoj dekompresijskoj dozi (dubini i du\u017eini ronjenja) se mo\u017ee o\u010dekivati pojava patolo\u0161kih promjena. Znanost za sada ne mo\u017ee odgovoriti na to pitanje. Mora se napomenuti da su navedena o\u0161te\u0107enja i promjene detektirane ve\u0107inom u malim studijama. Za znanstvenu potvrdu su neophodna daljnja istra\u017eivanja. No, moramo istaknuti da veliki broj sportskih i rekreativnih ronilaca s vi\u0161edecenijskim sta\u017eom nema nikakvih detektibilnih o\u0161te\u0107enja zdravlja, \u0161to dokazuje da se mo\u017ee roniti sigurno i bez posljedica.<\/p>\n<p><strong>Vratimo se<\/strong>\u00a0blogeru s po\u010detka teksta. Ronjenje (kao i rad u hiperbari\u010dnom centru) uvijek mora biti jednad\u017eba sa svim poznatima, roniocima mora uvijek biti &#8220;dva plus dva jednako \u010detiri&#8221;. Dakle, s dobrom edukacijom i pridr\u017eavanjem svih pravila sigurnog ronjenja. Samo tako ronilac ni nakon puno godina u\u017eivanja pod morem ne\u0107e &#8220;biti gluh, slijep, glup, nesposoban da zbroji dva i dva i uz to te\u0161ko disati&#8221;.<\/p>\n<p>&nbsp;<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Mo\u017ee li se roniti desetlje\u0107ima bez posljedica za zdravlje? Vjerojatno ste se ve\u0107 susreli s pitanjima ronilaca i neronilaca, ili ste se i sami zapitali [&#8230;]<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":90,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[16],"tags":[35],"class_list":["post-107","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-savjeti","tag-medicina"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/marinp.pgsri.hr\/rad\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/107","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/marinp.pgsri.hr\/rad\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/marinp.pgsri.hr\/rad\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/marinp.pgsri.hr\/rad\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/marinp.pgsri.hr\/rad\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=107"}],"version-history":[{"count":2,"href":"https:\/\/marinp.pgsri.hr\/rad\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/107\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":203,"href":"https:\/\/marinp.pgsri.hr\/rad\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/107\/revisions\/203"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/marinp.pgsri.hr\/rad\/wp-json\/wp\/v2\/media\/90"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/marinp.pgsri.hr\/rad\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=107"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/marinp.pgsri.hr\/rad\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=107"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/marinp.pgsri.hr\/rad\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=107"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}